Značaj medija zajednice u eri globalnih komunikacija i rastuće zavisnosti od digitalnih kanala komuniciranja ima svoje odredište u praktičnoj i teorijskoj osnovi. Mediji zajednice predstavlju organizacije koje se stvaraju odozdo, od članova zajednice i čiji je sadržaj namenjen svim članovima jedne interesne grupe, geografski (topografski) određenog regiona, gradske četvrti ili zajednice u širem smislu te reči. Kao teorijski osnov za razumevanje medija zajednice, potrebno je posebno se osvrnuti na mesta na kojim te zajednice nastaju. U trenucima kad je informisanje globalno, okvir za stvaranje medija zajednice ima jaku lokalnu notu.
U svojoj srži, mediji zajednice polaze od lokalnog izveštavanja, kao grassroot pokreti koji svojim tekstovima, radijskim emisija ili video isečcima žele da osvetle neki događaj ili pojavu. Sam čin lokalnog je brzo prevaziđen, ali je kao polazišna tačka važan za razumevanje koncepta medija zajednice. Participacija ovih organizacija zavisi od njenih članova, pa je tako uključenost onih koji doprinose medijskoj organizaciji u zajednici nemerljiv. Bilo da je u pitanju produkcija emisije, volonterska podrška u organizaciji snimanja ili održavanja vebsajta, kao i promovisanje medija zajednice on i off-line, inkluzivni karakter predstavlja konstantu u radu ovih medija. Zauzvrat, marginalizovane, zapostavljene ili na drugi način nevidljive interesne grupe koje formiraju medij zajednice dobijaju prostor za promovisanje svojih tema i stvaranje kontrateže mainstream medijima.
U doba neoliberalnog kapitalizma okrenutog globalizaciji i kolektivizaciji iskustava, medije zajednice (Community Media) vode neprofitni subjekti, organizovani u okviru horizontalne strukture. Kada je u pitanju nastanak medija zajednice, važna odrednica svakako je i mesto između nacionalizovanih i privatizovanih medija, kao treća grana i glasilo civilnog sektora. Privatne inicijative novinara-aktivista koji formiraju medije zajednice se protiv mejnstrim poretka i načina društvene organizacije “bore” na svakom frontu.
Finansijska struktura bazirana na članarinama i dobrovoljnim donacijama, volontersko učešća entuzijasta, zajedno sa radom profesionalnih novinara-aktivista i drugih medijskih radnika čine novinarstvo zajednice žanrovskim fenomenom i specifičnom medijskom organizacijom. Finansijska dobit koja se ostvaruje novinarskim radom u zajednici, odnosno profitom od strane oglašivača i reklama se reinvestira u sam medij i ne završava u rukama vlasnika. Zbog svoje slobode u radu i odlučivanju, građani mogu da se okrenu alternativnim medijima trećeg, civilnog sektora. Umesto radijskih i televizijskih emisija i megalomanskih portala, vesti iz zajednice postaju dostupne sa samog izvora, bez razvodnjenog oblika koji se servira od strane medijskih korporacija.
Društvo izvan dometa bezličnog informisanja
Globalizacija medijskog sadržaja u okviru digitalne revolucije se u velikoj meri oslanja na algoritam. Taj algoritam može da bude koristan alat u razumevanju informisanja u novom dobu novinarstva, ali isto tako može da postane pretnja po autorski pečat i da stvori generički sadržaj primenjiv na celokupnu medijsku sferu. Upadljivi naslovi, lascivne fotografije i viralni video sadržaj koji osvaja društvene mreže, uz inventivne metode medijskog martketinga odvraća pogled sa pravih problema članova zajednice.
Zato je važno ko i na koji način stvara sadržaj koji čitaoci, slušaoci i gledaoci konzumiraju. Društvene mreže brišu granicu između posmatrača i autora, odnosno kreatora medijskog sadržaja. Način na koji se vrši diseminacija informacija, bez jasne uređivačke politike i sa profitom na umu, zatrpava prosečnog korisnika ovih kanala komunikacije. Upravo je ta pretnja u doba post-istine više nego ikada postala opipljiva. Odgovor na lažne informacije u digitalnom okruženju jeste kohabitacija građana i medijskih profesionalaca, uz stvaranje medijskih organizacija sa horizontalnom uređivačkom strukturom i aktivnim radom na unapređenju platforme koja pruža glas izvan bezličnog okvira informisanja.