Kako smatra Nico Carpentera (istraživač sa Karlovog univerziteta u Pragu) pojam „mediji zajednice“ pokazao se u svojoj dugoj teorijskoj i empirijskoj tradiciji neuhvatljivim. Mnoštvo medijskih organizacija koje nose ovo ime prouzrokovalo je da se većina teorijskih pristupa fokusira na određene karakteristike, zanemarujući druge aspekte identiteta medija zajednice.
Ovaj teorijski problem zahteva upotrebu različitih pristupa u definisanju medija zajednice, što će omogućiti komplementarno isticanje različitih aspekata identiteta.
Carpenter kroz svoje istraživanje navodi različite pristupe kako bi ‘’uhvatio’’ raznolikost i specifičnost medija zajednice i pokazao njihov značaj.
Kako navodi: ‘’mediji zajednice’’ mogu se posmatrati kao sažetak pokušaja da se ponudi alternativa za širok spektar hegemonističkih diskursa o komunikaciji, medijima, ekonomiji, organizacionim strukturama, politici i demokratiji.
Autor podseća na ’radnu definiciju’ radija zajednice koja je usvojena od strane AMARC-Europe, evropskog ogranka Svetske asocijacije emitera radija zajednice. U pitanju je organizacija koja obuhvata širok spektar radio praksi na različitim kontinentima. U Latinskoj Americi, sastojci AMARC-a nazivaju se popularnim, obrazovnim, rudarskim ili seljačkim radijem.
U Africi se pozivaju na lokalni ruralni radio, dok se u Evropi često naziva asocijativni radio, besplatni radio, susedski radio ili radio zajednice. Azijati govore o radiju u kontekstu razvoja zajednice, u Okeaniji o starosedelačkom radiju i javnom radiju.
Pokušavajući da izbegne zakonsku definiciju, AMARC-Europe označava radio stanicu zajednice kao „neprofitnu“ stanicu koja trenutno emituje, a koja nudi uslugu zajednici u kojoj se nalazi ili kojoj emituje, istovremeno promovišući učešće ove zajednice u radiju.
Ipak, jasno je da je naglasak stavljen na pojam „zajednice“. Štaviše, geografski aspekt je izričito istaknut, a jasno je i kakvi tipovi odnosa postoje između medija i same zajednice.
U okvirima sociologije i antropologije, pojam „zajednice“ ima dugu istoriju. Već u prethodnom veku, Tonnies je teoretizovao razliku između zajednice i društva: gde je „zajednica“ definisana prisustvom bliskih i konkretnih ljudskih veza i kolektivnim identitetom. Morris i Morten se na ovo nadovezuju koristeći koncepte „zajedništvo“ i „udruživanje“: zajednica se tako odnosi na „pojam velike porodice“, dok društvo „predstavlja hladniji, nevezani i fragmentiraniji način života lišen saradnje i socijalne kohezije. Umesto osećaja susedstva, ljudi su izolovani.
Ove strukturne konceptualizacije zajednice stavljaju se prvo u perspektivu uvođenjem koncepta „interesne zajednice“ (Leunissen) koji naglašava značaj drugih faktora u strukturiranju zajednice.
Iako se ne može eksplicitno pretpostaviti da grupa ljudi ima zajedničke interese, zajedništvo interesa može formirati uslove za nastanak ili postojanje zajednice. Naročito je analiza uticaja informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) na svakodnevni život pokazala da se zajednice ne formiraju samo u geografski definisanim prostorima, već i u sajber prostoru, poput takozvanih „korisničkih grupa“.
U ovom kontekstima je moguće pristupiti čitanju pojma ‘’mediji zajednice’’ gde je raspon tumačenja, zapravo, veliki: od lolaknih do interesnih zajednica.